MUZEJSKA ZDANJA

 

 

 

Muzej je danas smješten u dva povijesna zdanja, u Čardaku i Agenciji, a od 2003. i u novijem objektu u kojem se nalaze prostori za čuvanje građe i uredi za djelatnike. Muzejska zdanja nalaze se neposredno uz obalu rijeke Save u zapadnom dijelu Županje.

ČARDAK

 

Županjski graničarski čardak jedini je takav očuvani primjer vojnokrajiške obrambene arhitekture na vrlo dugom limesu uz Savu, na negdašnjoj granici Austrije i Turske (BABIĆ 1981, 104-115; ZELIĆ 1982, 2-3). Građen je početkom 19. stoljeća kao središnji graničarski punkt, odnosno stražarnica na granici prema Turskoj. Ukinućem Vojne krajine postaje općinsko vlasništvo, u njemu svoje klupske prostorije, nakon izgradnje Tvornice tanina u Županji 1883. godine, uređuju engleski poslovni ljudi (JELIĆ 1981, 116-118; Županjski vjesnik, 14. 03. 1980.). Kupoprodajnim ugovorom od 13. srpnja 1907. godine Julka i Terezija Falić iz Županje kupile su od Upravne obćine Županja «kat. čest. br. 1300 i 1301…kuću sa ogradom» (graničarski čardak) za «tri hiljade sto i jednu krunu». Stjepan Gruber u dopisu Konzervatorskom zavodu Narodne Republike Hrvatske od 14. ožujka 1961. godine, kojim je tražio stavljanje čardaka pod zaštitu, navodi da je tu zgradu zapravo kupio županjski župnik Luka Falić te ju darovao sestrama Julki i Tereziji. Čardak je idućih pedesetak godina služio kao stambeni objekt, zapravo sve do 1957., odnosno 1964. godine kada je, konačno, otkupljen za potrebe Muzeja.


Čardak u Županji pripada tipu zatvorene stražarnice s trijemom (balaturom), a uz prostor za graničare u njemu je, najvjerojatnije, bio i stan kordonskoga oficira - kapetana. Na kat se penjalo unutrašnjim stepenicama, a trijem (balatura) omogućavao je bolji nadzor granice i kretanje graničara (ZELIĆ 1982, 2; BABIĆ 1981, 105-107). Iako je zadržao glavna svojstva izvorne gradnje, Čardak danas nema u potpunosti izvorni oblik. Prizemlje je u početku bilo otvoreno na tri reda po četiri stupa koji su nosili prvi kat s masivnim hrastovim trijemovima. Adaptacija iz srpnja 1982. godine je pokazala da su drveni stupovi u Čardaku, najvjerojatnije, zamijenjeni stupovima od opeke još u vrijeme Vojne krajine, a nakon proglašenja Krajiškoga temeljnog zakona iz 1807. godine (ZELIĆ 1982, 2). Sigurno je, međutim, da su i Englezi iz Tvornice tanina, izvršili značajne izmjenje njegova izgleda, posebice na unutrašnjem razmještaju i uređenju prostorija te, vjerojatno, obliku i veličini prozora na katu (BABIĆ 1981, 107-109; ZELIĆ 1982, 2). Za potrebe Muzeja, prije svega izlaganja kulturnopovijesne građe, adaptacijom iz 1982. godine uklonjeni su zidovi između stupova u unutrašnjemu dijelu prizemlja. Kao rijedak kulturnopovijesni spomenik i spomenik arhitekture, graničarski čardak u Županji je zaštićen i registriran kao spomenik kulture A-kategorije.

 

Čardak je pačetvorinasti objekat (10,73 x 10,15 m) s jednim pravokutnim dodatkom (5,73 x 4,42 m) na zapadnoj strani prema Savi. S prizemljem i potkrovljem ima površinu od 228,80 m2, potkrovlje se ne može koristiti u punom smislu, nego tek za odlaganje lakšega materijala, a za izlaganje će poslužiti prostor veličine 204,80 m2. Naime, u prizemlju je prostor od 100,66 m2, a na katu pet soba ukupne površine 104,10 m2. Trenutno je pripremljen idejni projekt za uređenje stalnoga postava u tom objektu s predmetima iz paleontološke i arheološke zbirke, zbirke Vojne krajine i građanske epohe te galerije kojim bi Zavičajni muzej Stjepana Grubera iz Županje, nakon otvorenja stalnoga postava etnologije u Agenciji 2001. godine, a sukladno temeljnom svojstvu muzeja kompleksnoga tipa, dobio i stalni postav po svim drugim odjelima, odnosno zbirkama ili razdobljima te u prihvatljivim okvirima odražavao razmjernu zastupljenost, ali i važnost prirodne i kulturnopovijesne građe koju posjeduje.

AGENCIJA

 

Agencija je građena sredinom 19. stoljeća u vrijeme kada je Savom na stalnoj liniji od Siska do Zemuna plovio prvi hrvatski parobrod «Sloga». Naime, «Cesarsko-kraljevsko povlastjeno Savsko i Kupsko društvo parobrođenja» iz Karlovca pod vodstvom Ambroza Vranyczanija, kupilo je u Beču parobrod «Floridsdorf» koji je, kad je prvi put stigao u Sisak 8. rujna 1844. godine dobio ime «Sloga» (ŠČRBAŠIĆ-JELIĆ 2003, 19 i d.). S obzirom na to da je Županja bila vrlo važno pristanište između Zemuna i Siska, zacijelo je tada podignuta zgrada koja je služila kao magazin za potrebe parobrodske agencije. Otuda njezin današnji naziv. Međutim, vjerojatno se na mjestu Agencije prije sredine 19. stoljeća nalazila pogranična postaja, raštel (rastellum) u kojemu je obavljana razmjena roba s trgovcima iz Bosne (JELIĆ 1980, 7). Nakon 2. svjetskog rata u Agenciji je bio «Omladinski dom» i «Auto-škola», a 1977. godine predana je Muzeju na korištenje. Također je registrirani spomenik kulture. Agencija je objekat pravokutna tlorisa (13,79 x 8,25 m), a s prizemljem i potkrovljem ima površinu od 151,00 m2. Tijekom 2000. i 2001. godine u zgradi Agencije uređen je stalni postav etnologije.

 

UPRAVNA ZGRADA

 

Zbog stalnoga nedostatka prostora, prije svega za spremanje i čuvanje muzejske građe, još je tijekom 1969. i početkom 1970. godine Stjepan Gruber izgradio spremište u blizini Čardaka, međutim, kako je ta manja zgrada svojim kapacitetom bila nedostatna za sve veće potrebe Muzeja, a s vremenom je dobrim dijelom i dotrajala, 2002.-2003. godine izgrađen je novi objekt spremišta s uredima na mjestu staroga depoa. Tlorisno - riječ je o četverokutu veličine 9,00 x 9,00 m. Objekt ima ukupnu ili bruto površinu od 162,00 m2, a neto ili korisnu površinu od 144,80 m2, u prizemlju su prostorije za čuvanje muzejske građe, a u potkrovlju uredi za osoblje Muzeja. 

 

vrh